Poštovani,
Članom 17 Zakona o zdravstvenom osiguranju(“Sl. glasnik RS”, br. 107/2005, 109/2005 – ispr., 57/2011, 110/2012 – odluka US, 119/2012, 99/2014, 123/2014 i 126/2014 – odluka US) propisano je da osiguranici koji su obavezno osigurani u skladu sa zakonom su korisnici penzije i prava na novčane naknade koji su ova prava ostvarili prema propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju odnosno lica koja primaju penziju ili invalidninu isključivo od inostranog nosioca osiguranja i koja imaju prebivalište ili boravište, odnosno stalno nastanjenje ili privremeni boravak u Republici u skladu sa zakonom, odnosno ako sa državom od koje primaju penziju ili invalidninu ne postoji bilateralni sporazum o socijalnom osiguranju ili je bilateralnim sporazumom drugačije određeno, odnosno ako kod tih lica postoje određene pravne smetnje zbog kojih ne mogu da ostvare zdravstveno osiguranje primenom bilateralnog sporazuma i to samo radi ostvarivanja prava iz zdravstvenog osiguranja na teritoriji Republike. Dok je čl. 22 istog zakona propisano da osiguranicima, u smislu ovog zakona i pod uslovima propisanim ovim zakonom, smatraju se i lica koja pripadaju grupaciji stanovništva koja je izložena povećanom riziku obolevanja; lica čija je zdravstvena zaštita potrebna u vezi sa sprečavanjem, suzbijanjem, ranim otkrivanjem i lečenjem bolesti od većeg socijalno-medicinskog značaja; kao i lica koja su u kategoriji socijalno ugroženog stanovništva, ako ne ispunjavaju uslove za sticanje svojstva osiguranika iz člana 17. ovog zakona, ili ako prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja ne ostvaruju kao članovi porodice osiguranika, i to lica starija od 65 godina života.
S poštovanjem,
Mladi Pro Bono