Ukratko – Ugovor o doživotnom izdržavanju

Preuzmi: Zakon o nasleđivanju  

 

Pravna definicija ovog ugovora nalazi se u članu 194. Zakona o nasledjivanju:

“Ugovorom o doživotnom izdržavanju obavezuje se primalac izdržavanja da se posle njegove smrti na davaoca izdržavanja prenese svojina tačno određenih stvari ili kakva druga prava, a davalac izdržavanja se obavezuje da ga, kao naknadu za to, izdržava i da se brine o njemu do kraja njegovog života i da ga posle smrti sahrani.

Primalac izdržavanja ugovorom može obuhvatiti samo stvari ili prava postojeća u trenutku zaključenja ugovora.”

Sta se tačno podrazumeva pod “izdržavanjem” otkriva nam poslednji stav navedenog člana, koji kaže:” Ako što drugo nije ugovoreno, obaveza izdržavanja naročito obuhvata obezbeđivanje stanovanja, hrane, odeće i obuće, odgovarajuću negu u bolesti i starosti, troškove lečenja i davanja za svakodnevne uobičajene potrebe.”

Dakle, obaveza davaoca izdržavanja se ne sastoji samo iz  materijalnih činidbi, vec iz moralnih

obaveza koje je on ovim ugovorom dužan da ispuni. U vezi sa tim, najbolje je citirati rešenje Okružnog suda u Beogradu  od 2004. godine: ” ova vrsta obaveze podrazumeva staranje i brigu o primaočevoj ličnosti i čitav niz ličnih usluga koje su uslovljene socijalnim i kulturnim potrebama i načinom života primaoca izdržavanja pre zaključenja ugovora (poseta rodbine i prijatelja, poseta kulturnim ustanovama, nabavljanje literature za čitanje i dr.).”

Dok se materijalne obaveze mogu izvršavati i posredstvom trećih lica, obaveze vezane

za negu i staranje o primaocu izdržavanja, moraju se ispunjavati isključivo putem ličnog kontakta dve ugovorne strane (davaoca i primaoca izdržavanja).

Ugovor o doživotnom izdržavanju može biti sklopljen i u korist izdržavanja više lica; cl.197: ’’Kad je doživotno izdržavanje ugovoreno za dvoje ili više lica, svako od njih ima zasebno pravo na određena davanja i činjenja.“

Takodje, ovaj ugovor može biti sklopljen i u korist izdržavanja trećeg lica, gde “davalac izdržavanja stiče svojinu na predmetima ugovora u trenutku smrti njegovog saugovarača ako ugovorom nije određeno da svojina prelazi u trenutku smrti trećeg lica.“

Na koji način davalac izdržavanja moze da obezbedi svoja prava iz ovog ugovora?

On to čini upisom svojih prava iz zaključenog i overenog ugovora o doživotnom izdrzavanju, u vidu zabeležbe u javnoj knjizi (zemljišnoj, intabulacionoj i tapijskoj).

Da bi ovaj ugovor bio punovažan, mora biti sastavljen u pismenom obliku i overen od strane nadležnog sudije.             Postoji još jedan, poseban slučaj ništavosti ove vrste ugovora,“ u kome je davalac izdržavanja fizičko ili pravno lice koje se u okviru svog zanimanja, odnosno delatnosti i stara o primaocu izdržavanja (medicinsko osoblje, bolnice, različite agencije i slično), ako prethodno za ugovor nije dobijena saglasnost nadležnog organa starateljstva.“cl.196. ZON.

Primalac izdržavanja navedenim ugovorom može da obuhvati samo stvari i prava koja postoje u trenutku zaključenja ugovora i njegova potraživanja se ne mogu preneti na drugoga.

Ovaj ugovor se može rakinuti zbog:

1.Poremećenih odnosa(tako da oni postanu nepodnosljivi).u ovom slucaju obe ugovorne strane mogu zahtevati raskid.

„Kad sud izrekne raskid, primalac izdržavanja je dužan dati naknadu za primljena davanja i usluge.

Ako je do raskida došlo zbog krivice jedne strane, druga strana ima pravo na pravičnu naknadu.“ čl. 201. ZON

2. Zbog promenjenih okolnosti,u slucaju da se nakon zakljucenja ugovora,“okolnosti toliko promene da njegovo ispunjenje postane znatno otežano“.

Sud tada moze na zahtev jedne ili druge ugovorne strane ove odnose iznova urediti,ili,raskinuti.

Takodje,Sud moze pravo primaoca izdržavanja preinačiti u doživotnu rentu ako se saglase ugovornice.

Svakako, kod ovakvog ugovora, postavlja se i pitanje prava zakonskih naslednika primaoca izdrzavanja, da zahtevaju poništaj Ugovora.

O njihovim pravima Zakon o nasledjivanju kaze:

“ Na zahtev zakonskih naslednika primaoca izdržavanja, sud može poništiti ugovor o doživotnom izdržavanju ako zbog bolesti ili starosti primaoca izdržavanja ugovor nije predstavljao nikakvu neizvesnost za davaoca izdržavanja.                  Zakonski naslednici mogu poništaj ugovora zahtevati u roku od jedne godine od dana saznanja za ugovor, a najkasnije u roku od tri godine od dana smrti primaočeve.“  Ovaj rok ne moze početi da tece pre smrti primaoca izdržavanja.

Važno je još na kraju napomenuti, da u slučaju smrti davaoca izdržavanja, njegove obaveze prelaze na njegovog bračnog druga i potomke koji su pozvani na nasleđe, ako pristanu.Ukoliko ne pristanu,ugovor će biti raskinut i oni nemaju prava tražiti naknadu za već ranije dato izdržavanje,osim uslučaju da „nisu u stanju da preuzmu ugovorne obaveze.“ Tada će Sud  tu naknadu odrediti po slobodnoj oceni ceneći imovno stanje primaoca izdržavanja i onih koji su bili ovlašćeni na produženje ugovora.

User Avatar

Autor teksta: Office

Humanitarna nevladina organizacija PRO BONO za pružanje primarne besplatne pravne edukacije svim građanima Srbije kojima je potrebna i koji su materijalno ugroženi. Pogledajte sve tekstove od Office