Osnovni pravni aspekti zaštite životne sredine u Republici Srbiji

Autor: Boris Stupar, dipl. pravnik, stručni savetnik za Ekološko i stambeno pravo

                  

Sadržaj:

1. Uvod

2. Osnovni Zakoni iz oblasti prava životne sredine u Republici Srbiji

3. Krivično-pravna zaštita prava životne sredine

3.1 Krivična dela propisana posebnim zakonima

4. Građansko-pravna zaštita životne sredine

5. Zaključak

1. Uvod


Cilj ovog teksta je da Vas upozna sa osnovnim pravima koja imate u slučaju ugrožavanja životne sredine oko Vas a samim tim i Vašeg prava na zdravo i ćisto okruženje.

Na samom početku je bitno definisati pojam životne sredine, tj.šta to ona obuhvata. Pod pojmom životne sredine se podrazumevaju prirodne i radom stvorene vrednosti u kojima čovek živi i u kome su smeštena naselja, dobra u opštoj upotrebi, industrijski i drugi objekti.

Jednostavnije rečeno životnu sredinu čini prirodno okruženje tj, voda, vazduh, zemljište, biljni i životinjski svet, klima, jonizujuće i nejonizujuće zračenje,vibracije buka ali isto tako i okruuženje koje je stvorio čovek tj.naselja,razni objekti i infrastruktura.

Životnom sredinom se bavi nauka koja se naziva ekologija. Životna sredina se može štititi na razne načine, različitim vrstama delovanja kao što su sakupljanje smeća, reciklaža, održavanje raznih naučnih skupova, obrazovanje itd. Međutim ovaj rad če se isključivo baviti pravnim aspektima zaštite životne sredine odnosno šta običan mali čovek može da učini kako bi zaštitio svoja Ustavom Republike Srbije i međunarodnim konvencijama garantovana prava na zdravu životnu sredinu.

Pošto smo u kratkim crtama predstavili šta to podrazumeva životna sredina sad ćemo definisati pojam ugrožavanja životne sredine odnosno koje su to radnje i aktivnosti koje dovode do ugrožavanja čovekovog prava na zdravu životnu sredinu.

Svako prisustvo u atmosferi dima, prašine, gasova, čađi, mirisa ili pare, kao i značajno povećanje ugljendioksida kao produkta sagorevanja zagađuje vazduh, čime se menjaju njegove fizičke, biološke i hemijske osobine.

Najviše zagađuju vazduh rafinierije nafte, termoelektrane i druga energetska postrojenja, hemijska industrija, metaloprerađivačka preduzeća, cementare, rudnici, prehrambena industrija itd.

Nesnosan smrad koji se širi od deponija đubreta ili klanica može dovesti do gađenja, gubitka apetita i nesanice. Svaka aktivnost, ma koliko bila zakonita, koja dovodi do zagađenja i u velikim količinama prožima atmosferu neprihvatljivim, nezdravim ili agresivnim materijama, može predstavljati ometanje za susedno imanje, a kontaminirana atmosfera će kvariti udubnost i uživanje suseda.

Ometanjem se smatra i ako neko putem ventilatora ili izduvnih uređaja izbacuje  vazduh pun nečistoća prema zgradi koju naseljavaju drugi ljudi, odnosno ako takav vazduh izbacuju prema prozorima svog suseda, pošto ometa njegovo pravo da prozor drži otvorenim. Da bi zagađenje bilo tog nivoa da zahteva zaštitu ono mora biti takvo da ugružava zdravlje nekog ili nekih lica i uzrokuje im nelagodnosti. Dim sam po sebi ne predstavlja ometanje, ali dim ili dim i gar mogu predstavljati ometanje poseda u slučajevima kada povređuju susedno imanje ili ometaju lica uobočajene osetljivosti da u njemu uživaju.

Kao smetanje se može tumačiti i postavljanje recimo dimnjaka ili odvoda dima na tako maloj visini da dim ulazi u susedne kuće ili zagađuje vazduh u susednim objektima. Isparenja i gasovi iz topionica koji uništavaju ili oštećuju vegetaciju ili koji štetno deluju na zdravlje ljudi koji žive u blizini predstavlja ometanje poseda.

Odlaganje otpada ili ispuštanje otpadnih voda na zemljište ukoliko dovede do zagađenja zemljišta ili možda bunara sa vodom takođe predstavlja ometanje poseda. Ukoliko neko podigne suviše visok zid pa Vam zagradi dotok sunca prema Vašem posedu i to predstavlja ometanje. Pojava podzemnih voda koje uništavaju poljoprivredne useve takođe može predstavljati ometanje pogotovo ukoliko se plaća naknada za odvodnjavanje.

Nesnosna buka koju proizvode razna industrijska postrojenja ili pojedinci takođe ugrožava mirno uživanje poseda i predstavlja ugrožavanje životne sredine.

Postoji još mnogo primera ugrožavanja životne sredine, sigurno je da nisu svi ovde navedeni jer život uvek stvara nove situacije i dovodi do novih rešenja pa tako i u ovoj oblasti. Za sad je dovoljno da se u osnovnim crtama shvati šta to sve može predstavljati ometanje poseda i ugrožavanje životne sredine i od čega se sve može tražiti zaštita.

Pravni aspekti zaštite životne sredine su obimni i neće svi biti obrađeni u ovom radu, već ćemo se ovde posvetiti dvema osnovnim i najvažnijim pravnim aspektima zaštite životne sredine a to su krivično-pravna zaštita i građansko-pravna zaštita.

 

2. Osnovni Zakoni iz oblasti prava životne sredine u Republici Srbiji

 

            -Ustav Republike Srbije

            -Zakon o zaštiti životne sredine

            -Zakon o strateškoj proceni utucaja na životnu sredinu

            -Zakon o proceni utucaja na životnu sredinu

            -Zakon o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine

            -Zakon o šumama

            -Zakon o vodama

            -Zakon o pljoprivrednom zemljištu

            -Zakon o postupanju sa otpadnim materijama

            -Zakon o ribarstvu

            -Zakon o lovstvu

            -Zakon o zaštiti vazduha

            -Zakon o zaštiti od buke

            -Zakon o zaštiti od jonizujućeg zračenja

            -Zakon o zaštit prirode

            -Zakon o utvrđivanju određenih nadležnosti Autonomne Pokrajine

            -Zakon o fondu za zaštitu životne sredine

            -Zakon o obligacionim odnosima

            -Zakon o osnovama svojinskpravnih odnosa

            -Krivični zakonik

 

Napred su navedeni samo osnovni zakoni koji regulišu materiju prava životne sredine.Postoji još čitav niz zakona,podzakonskih akata i ratifikovanih međunarodnih konvencija koje regulišu ovu oblast.Njima ćemo se posvetiti u nekim narednim radovima a za sad ćemo se zadržati samo na osnovama prava životne sredine.

 

3. Krivično-pravna zaštita prava životne sredine

 

Krivično pravo kao deo pozitivnog prava predstavlja skup zakonskih propisa kojima se u cilju suzbijanja kriminaliteta određuje koja ponašanja čoveka će biti kvalifikovana kao krivična dela i koje se krivične sankcije, i pod kojim uslovima, mogu izreći učiniocima tih dela.

U tom smislu u našem krivičnom pravu važi princp zakonitosti krivičnog dela i krivične sankcije koji se izražava poznatim  pravilom  nullum crimen, nulla poena sine lege odnosno nema krivičnog dela niti kazne bez zakona.

U ranijem periodu životna sredina se štitila nekim krivičnim delima kao što su krivična dela protiv zdravlja ljudi, krivična dela protiv privrede, krivična dela protiv opšte sigurnosti i dr. U našem krivičnom zakonodavstvu od 01.01.2006. godine sa početkom primene novog Krivičnog Zakonika, prvi put su na jednom mestu svrstana sva krivična dela koja imaju za cilj zaštitu životne sredine. Dakle sada su sva krivična dela svrstana u glavu XXIV  i nose naziv : Krivična dela protiv životne sredine. Takođe određeni broj krivičnih dela protiv životne sredine regulisan je posebnim sporednim zakonodavstvom i predviđen je drugim zakonima. Krivičnim delima protiv životne sredine se ne štite kao ranije klasična ljudska prava a to su život i zdravlje, već samostalno dobro a to je životna sredina, tačnije rečeno pravo čoveka na očuvanu životnu sredinu.

Savremena civilizacija se zasniva na primeni mnogobrojnih tehničkih dostignuća čije je funkcionisanje spojeno sa opasnošću od nastupanja raznovrsnih štetnih posledica. Te štetne posledice vrlo često pogađaju i životnu sredinu. Ipak, ne mogu se zbog toga sve ove delatnosti zabraniti. Društvo mora tolerisati određene rizike, one koji su mu nužni, bez kojih se ne može zamisliti normalno odvijanje životnih tokova i civilizacijski napredak. S toga je kod takvih opasnih delatnosti potrebno ustanoviti određena pravila ponašanja određenih lica, da bi se napred opisane štetne posledice svele na najmanju moguću meru. Zato i postoje određena pravila koja na primer velike fabrike moraju da ispune da bi sprečila zagađivanje životne sredine,  ako one poštuju svoje zakonom i drugim propisima predviđene mere zaštite pa ako i onda nastupi određeno zagađenje životne sredine onda je takvo zagađenje društveno dopušteno odnosno nešto što se mora podnositi da bi se obezbedio društveni napredak. Tek ako se ove sigurnosne mere ne poštuju, te nastupi šteta koja nije smela nastupiti ili ona nastupi u većoj meri nego što je to bilo nužno, ili se zbog toga neopravdano uveća opasnost neke delatnosti, tada se takvo ponašanje mora sankcionisati.

Poslednjih godina je osetno proširena krivično pravna zaštita životne sredine jer se i broj radnji kojima se ona ugrožava mnogostruko uvećao.

Posledica krivičnog dela se sastoji u povredi ili ugrožavanju nekog dobra tj. u našem slučaju životne sredine. Posledica u obliku povrede  se sastoji u uništenju u ili oštećenju životne sredine a posledica u obliku ugrožavanja se sastoji u prouzrokovanju opasnosti za životnu sredinu pri čemu treba praviti razliku na konkrenu i apstraktnu opasnost. Naime, konkretnom opasnošću se životna sredina dovodi u opasnost ali do povrede nije došlo a apstraktnom opasnošću je samo nastala mogućnost da životna sredina dođe u opasnost ali do toga nije došlo. Posledice kod povrede životne sredine se moraju posebno dokazati dok se konkretna i apstraktna opasnost ne dokazuju, one se neoborivo pretpostavljaju, samim tim što je preduzeta radnja kao tipični nosilac opasnosti po životnu sredinu.

 

U Krivičnom Zakoniku Republike Srbije postoji osamnaest krivičnih dela protiv životne sredine, koja se nalaze u glavi dvadeset četvrtoj Zakonika. Ta  krivična dela su sledeća :

 

1.Zagađenje životne sredine ( čl.260 )

2.Nepreduzimanje mera zaštite životne sredine ( čl.261)

3.Protivpravna izgradnja i stavljanje u pogon objekata i postrojenja koja zagađuju životnu sredinu ( čl.262)

4.Oštećenje objekata i uređaja za zaštitu životne sredine ( čl.263)

5.Oštećenje životne sredine ( čl.264)

6.Uništenje,oštećenje i iznošenje u inostranstvo i unušenje u Srbiju zaštićenog prirodnog dobra ( čl.265 )

7.Unošenje opasnih materija u Srbiju i nedozvoljeno prerađivanje,odlaganje i skladištenje opasnih materija ( čl.266 )

8.Nedozvoljena izgradnja nuklearnih postrojenja ( čl.267 )

9.Povreda prava na informisanje o stanju životne sredine ( čl.268 )

10.Ubijanje i zlostavljanje životinja ( čl.269)

11.Prenošenje zaraznih bolesti kod životinja i biljaka ( čl.270)

12.Nesavesno pružanje veterinarske pomoći  ( čl.271)

13.Proizvodnja štetnih sredstava za lečenje životinja ( čl.272)

14.Zagađivanje hrane i vode za ishranu, odnosno napajanje životinja ( čl.273)

15.Pustošenje šuma ( čl.274)

16.Šumska krađa ( čl.275)

17.Nezakonit lov ( čl.276)

18.Nezakonit ribolov ( čl..277)

 

3.1 Krivična dela propisana posebnim zakonima  

 

Zakon o vodama

 

            Čl.209 Neovlašćeno punjenje i korišćenje akumulacije

 Ko bez vodne dozvole vrši punjenje akumulacije ili koristi vode iz akumulacije i time izazove opasnost po život ili zdravlje ljudi ili imovinu, kazniće se za krivično delo zatvorom od šest meseci do pet godina.

 

            Čl.210 Oštećenja pri eksploataciji rečnih nanosa

 Ko eksploatacijom rečnog nanosa iz korita vodotoka ošteti korito, obale i regulacione objekte, kazniće se za krivično delo zatvorom od šest meseci do pet godina ili novčanom kaznom.

Za krivično delo iz stava 1 ovog člana učiniocu će se pored propisane kazne oduzeti i predmet izvršenja krivičnog dela.

 

Zakon o rudarstvu

 

Član 89.

Ko organizuje ili učestvuje u sprovođenju štrajka u jamskim prostorijama ili drugim objektima i prostorijama iz člana 50 stav 2 ovog zakona,kazniće se za krivično delo zatvorom od jedne do pet godina.

 

Član 90

Ko u jamu sa metanom ili drugim zapaljivim gasom ili opasnom ugljenom prašinom ili u objekat na naftnom i gasnom polju unese lako zapaljivu materiju ili druge stvari čije je unošenje u takvu jamu odnosno objekat zabranjen ( član 66 stav 1 ovog zakona ), kazniće se za krivično delo zatvorom od jedne do pet godina.

Za pokušaj dela iz stava 1 ovog člana , učinilac će se kazniti.

Ako je delo iz stava 1 i 2 ovog člana učinjeno iz nehata, učinilac će se kazniti novčanom kaznom ili zatvorom  do jedne godine.

 

Član 91

Ko se, ulazeći po bilo kom osnovu u magacin,skladište ili spremište eksplozivnih sredstava ne pridržava propisanih mera bezbednosti i zdravlja na radu ( član 66 stav 3 ovog zakona ), kazniće se za krivično delo zatvorom od jedne do pet godina.

 

Sva napred pobrojana krivična dela protiv životne sredine se gone po službenoj dužnosti, odnosno krivične postupke pokreće nadležni javni tužilac. Nijedno od ovih krivičnih dela se ne gone po predlogu ili privatnoj tužbi.

Većina navedenih krivičnih dela se može učiniti samo sa umišljajem kao oblikom vinosti. Ali naravno postoji i određeni broj krivičnih dela protiv životne sredine za koja je propisano da se mogu učiniti i sa nehatom a ta krivična dela su sledeća : zagađenje životne sredine  ( član 260 stav 2 KZ ), nepreduzimanje mera zaštite životne sredine ( član 261 stav 2 KZ ), oštećenje objekata i uređaja za zaštitu životne sredine ( član 263 stav 2 KZ ), oštećenje životne sredine ( član 264 stav 2 KZ ), uništenje,oštećenje,iznošenje u u inostranstvo i unošenje u Srbiju zaštićenog prirodnog dobra ( član 265 stav 2 KZ ), prenošenje zaraznih bolesti kod životinja i  biljaka ( član 270 stav 4 KZ ), nesavesno pružanje veterinarske pomoći ( član 271 stav 2 KZ ), proizvodnja štetnih sredstava za lečenje životinja ( član 272 stav 3 KZ), zagađivanje hrane i vode za ishranu, odnosno napajanje životinja ( član 273 stav 4KZ) i član 90 stav 3 Zakona o rudarstvu.

U pogledu krivičnih dela Uništenje,oštećenje,iznošenje u inostranstvo i unušenje u Srbiju zaštićenog prirodnog dobra, nezakonit lov,      nezakonit ribolov i oštećenja pri ekslpoataciji rečnih nanosa iz člana 210 Zakona o vodama  uz kazne propisana je i mera bezbednosti oduzimanja predmeta.

 Učinilac kod većine krivičnih dela protiv životne sredine može biti svako lice odnosno učinilac nemora biti neko posebno lice ali kod sledećih krivičnih dela učinilac može biti samo službeno ili odgovorno lice a ta krivična dela su sledeća : nepreduzimanje mera zaštite životne sredine, protivpravna izgradnja i stavljanje u pogon objekata i postrojenja koja zagađuju životnu sredinu, unošenje opasnih materija u Srbiju i nedozvoljeno prerađivanje, odlaganje i skladištenje opasnih materija i to u stavu 2, nesavesno pružanje veterinarske pomoći.

Kod krivičnih dela zagađenje životne sredine, nepreduzimanje mera zaštite životne sredine, protivpravna izgradnja i stavljanje u pogon objekata i postrojenja koja zagađuju životnu sredinu, oštećenje objekata i uređaja za zaštitu životne sredine, oštećenje životne sredine, sud može ako izrekne uslovnu osudu kod tih krivičnih dela odrediti učiniocima i obavezu da preduzmu određene propisane mere zaštite, očuvanja i unapređenja životne sredine a kod krivičnog dela unošenja opasnih materija u Srbiju i nedozvoljeno prerađivanje, odlaganje i skladištenje opasnih materija i mere zaštite od jonizujućeg zračenja ili druge propisane mere zaštite.

Što se tiče pokušaja ovih krivičnih dela Krivični zakonik izričito propisuje kažanjavanje za pokušaj kod krivičnih dela uništenje,oštećenje,iznošenje u inostranstvo i unošenje u Srbiju zaštićenog prirodnog dobra iz stava 3 i šumska krađa  stava 1 i 2 jer za ista se može po zakonu izreći kazna zatvora do tri godine i novčana kazna a u tom slučaju zakon izričito navodi kad je kažnjiv pokušaj. Kod ostalih krivičnih dela protiv životne sredine se takođe primenjuje član 30 Krivičnog zakonika koji propisuje da „ Ko sa umaišljajem započne izvršenje krivičnog dela,ali ga ne dovrši,kazniće se za pokušaj krivičnog dela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od pet godina ili teža kazna, a za pokušaj drugog krivičnog dela samo kad zakon izričito propisuje kažanjavanje i za pokušaj“. 

Nakon upoznavanja sa osnovnim karakteristikama krivičnih dela protiv životne sredine, želim da Vam predstavim način kako se pokreće i vodi postupak za ova krivična dela.

Naime, kod ovih krivičnih dela se primenjuju opšta pravila za vođenje krivičnog postupka kao i kod drugih krivičnih dela. Pre nego što dođe do pokretanja krivičnog postupka potrebno je prvo otkriti da je izvršeno neko od krivičnih dela protiv životne sredine. Ovaj deo radnji se u krivičnom-procesnom pravu naziva pretkrivični postupak i on prethodi krvičnom postupku. Osnovni organi pretkrivičnog postupka su javni tužilac i policija.

Krivična dela protiv životne sredine se mogu otkriti na razne načine npr. građani mogu vizuelno uočiti da neko zagađuje životnu sredinu, da ispušta otrovne materije, odlaže opasan otpad, radnici u preduzećima mogu uočiti da poslodavci ne preduzimaju propisane mere zaštite životne sredine itd.

Takođe i policija ima obavezu da kad postoje osnovi sumnje da je izvršeno neko od krivičnih dela protiv životne sredine a za koja se goni po službenoj dužnosti, preduzme potrebne mere da se pronađe učinilac takvog krivičnog dela, da se učinilac ili saučesnik ne sakrije ili ne pobegne, da se otkriju tragovi krivičnog dela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz, kao i da se prikupe sva obaveštenja koja bi mogla biti od koristi za uspešno vođenje krivičnog postupka. U tom smislu policija može prikupljati obaveštenja od građana, izvršiti pregled prevoznih sredstava i putnika i prtljaga, ograničiti kretanje na nekom području, preduzeti mere u vezi sa utvrđivanjem istovetnosti lica i predmeta, raspisati potragu za licem i stvarima za kojima se traga, da u prisustvu odgovornog lica pregledaju objekte i prostorije državnih organa, preduzeća, radnji i drugih pravnih lica, ostvare uvid u njihovu dokumentaciju, i da je po potrebi oduzmu, kao i da preduzmu druge potrebne mere i radnje.

Nakon otkrivanja krivičnog dela protiv životne sredine potrebno je odgovarajuću krivičnu prijavu podneti nadležnom javnom tužiocu. Ako npr.vi kao građanin podnesete krivičnu prijavu za krivično delo protiv životne sredine policiji, sudu ili nenadležnom javnom tužiocu takva krivična prijava će odmah biti prosleđena nadležnom javnom tužiocu. Javni tužilac će odbaciti krivičnu prijavu ako iz same prijave proističe da prijavljeno delo nije krivično delo ili da se ne goni po službenoj dužnosti, ako je nastupila zastarelost ili je delo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje ili ne postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni učinio krivično delo. O odbacivanju prijave, kao i o razlozima za to, javni tužilac će obavestiti oštećenog u roku od 8 dana, a ako je krivičnu prijavu podnela policija, obavestiće i taj organ. Ako javni tužilac iz same prijave ne može oceniti da li su verovatni navodi prijave ili ako podaci u prijavi ne pružaju dovoljno osnova da može odlučiti da li će zahtevati sprovođenje istrage, ili ako je do javnog tužioca samo dopro glas da je izvršeno krivčno delo protiv životne sredine, a naročito ako je izvršilac nepoznat, javni tužilac će sam ili posredstvom drugih organa prikupiti potrebna obaveštenja.

Javni tužilac može odložiti krivično gonjnenje za krivična dela protiv životne sredine za koja je predviđena novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, ako osumnjičeni prihvati da učini neke mere kao što su npr. da otkloni štetnu posledicu nastalu izvršenjem dela ili da naknadi pričinjenu štetu. Ako Javni tužilac smatra da su ispunjeni svi uslovi on će pred nadležnim sudom zahtevati sprovođenje istrage. Takav zahtev javni tužilac podnosi istržanom sudiji nadležnog suda. Ako istražni sudija utvrdi da su ispunjeni svi uslovi on će doneti rešenje o sprovođenju istrage. Tad zvanično počinje krivični postupak a osumnjičeni postaje okrivljeni. Nakon toga ako postoji dovoljno dokaza nadležni javni tužilac će podignuti optužnicu i tražiti određivanje glavnog pretresa. U toj fazi postupka će javni tužilac pokušati da dokaže sve navode iz optužnce a optuženi će pokušati da te navode opovrgne ukoliko to želi. Nakon toga sud donosi presudu i time se prvostepeni postupak završava.

To je ukratko i sažeto, bez mnogo detaljisanja, da bi običnom čoveku bilo što jasnije, opisan sam tok radnji od otkrivanja krivičnih dela protiv životne sredine pa preko procesuiranja određenih lica do donošenja konačne sudske odluke.

 

4. Građansko-pravna zaštita životne sredine

 

Kao što smo napred naveli pravo životne sredine je jedna nova grana prava koja još nije dovoljno razvijena i samim tim predstavlja kombinaciju raznih pravnih oblasti sa kojima ima dodirnih tačaka, pa tako i sa građanskim pravom. Naime, norme prava životne sredine su specijalnog karaktera i imaju prednost u odnosu na opšte norme ostalih grana prava ( lex specialis, derogat legi generali ).

Međutim ukoliko u konkretnom slučaju ne postoji neko posebno pravilo sadržano u pravu životne sredine a postoji dodirna tačka sa građanskim pravom primeniće se tek onda odgovarajuća građansko pravna norma.

U ovom tekstu ćemo se posvetiti analizi i objašnjenju međusobne povezanosti građanskog prava i prava životne sredine u smislu zaštite životne sredine primenjujući odgovarajuće odredbe Zakona o zaštiti životne sredine, Zakona o obligacionim odnosima i Zakona o osnovama svojinsko-pravnih odnosa.Naime, radi se primeni člana 102 do 108 Zakona o zaštiti životne sredine, člana 156 Zakona o obligacionim odnosima i člana 5 Zakona o osnovama svojinsko-pravnih odnosa.

 

Zakon o zaštiti životne sredine se u članovima od 102 do 108 bavi pitanjima odgovornosti za zagađivanje životne sredine.

 

Prema članu 102 Zakona o zaštiti životne sredine, koji govori o obavezama pravnih i fizičkih lica, ista su dužna da  u obavljanju svoje aktivnosti obezbede zaštitu životne sredine i to :

primenom i sprovođenjem propisa o zaštiti životne sredine, održivim korišenjem prirodnih resursa,dobara i energije, uvođenjem energetski efikasnijih tehnologija i korišćenjem obnovljivih prirodnih resursa, upotrebom proizvoda,procesa,tehnologija i prakse koji manje ugrožavaju životnu sredinu,preduzimanjem mera prevencije ili otklanjnanja posledica ugrožavanja i štete po životnu sredinu, vođenjem evidencije na propisani način o potrošnji sirovina i energije,ispuštanju zagađujućih materija i energije, klasifikaciji,karakteristikama i količinama otpada,kao i o drugim podacima i njihobvo dostavljanje nadležnim organima, kontrolom aktivnosti i rada postrojenja koji mogu predstavljati rizik ili prouzrokovati opasnost po životnu sredinu i zdravlje ljudi.

Zagađivač koji prouzrokuje zagađenje životne sredine odgovara za nastalu štetu po načelu objektivne odgovornosti.

Zagađivač koji svojim činjenjem ili nečinjenjem prouzrokuje zagađivanje životne sredine dužan je da bez odlaganja, preduzme mere utvrđene planom zaštite od udesa i sanacionim planom, odnosno da preduzme neophodne mere radi smanjenja šteta u životnoj sredini ili uklanjanja daljih rizika, opasnosti ili sanacije štete u životnoj sredini.Ako šteta naneta životnoj sredini ne može da se sanira odgovarajućim merama, lice koje je prouzrokovalo štetu odgovorno je za naknadu u visini vrednosti unuštenog dobra.

Zakon o zaštiti životne sredine predviđa i obavezno osiguranje za zagađivača čije postrojenje ili aktivnost predstavlja visok stepen opasnosti po zdravlje ljudi i životnu sredinu i to od odgovornosti za slučaj štete pričinjenje trećim licima usled udesa.

Nadalje je najbitnije napomenuti da svako ko pretrpi štetu prema Zakonu o zaštiti životne sredine člana 107 ima pravo na njenu naknadu.

Zahtev se može podneti neposredno zagađivaču ili osiguravaču, odnosno finansijskom garantu zagađivača kod koga je nastao udes, ako takav osiguravač, odnosno finansijski garant postoji.

U slučaju da je za štetu odgovorno više zagađivača a pri tom nije moguće odrediti njihove udele u nastaloj šteti, svi oni troškove snose solidarno i posebno.

Pokretanje postupka za naknadu štete zastareva za tri godine od kada je oštećenik saznao za štetu i učinioca štete. U svakom slučaju ovo potraživanje zastareva za 20 godina od kada je šteta nastala.

Postupak pred sudom za naknadu štete je hitan.

Republika zadržava pravo na naknadu štete ako nema drugih lica koja imaju to pravo.

Na pitanja o odgovornosti za štete nanete životnoj sredini koja nisu posebno uređena Zakonom o zaštiti životne sredine primenjuju se opšta pravila Zakona o obligacionim odnosima.

 

Član 156. Zakona o obligacionim odnosima propisuje da svako može zahtevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od koga preti znatnija šteta njemu ili neodređenom broju lica, kao i da se uzdrži od delatnosti od koje proizilazi uznemiravanje ili opasnost štete, ako se nastanak uznemiravanja ili štete ne može sprečiti odgovarajućim merama.

Sud će na zahtev zainteresovanog lica narediti da se preduzmu odgovarajuće mere za sprečavanje nastanka štete ili uznemiravanja, ili da se otkloni izvor opasnosti, na trošak držaoca izvora opasnosti, ako ovaj sam to ne učini.

Ako šteta nastane u obavljanju opštekorisne delatnosti za koju je dobijena dozvola nadležnog organa, može se zahtevati samo naknada štete koja prelazi normalne granice.

Ali, i u tom slučaju se može zahtevati preduzimanje društveno opravdanih mera za sprečavanje nastupanja štete ili za njeno smanjenje.

Bitno je napraviti razliku između imisija štetnih uticaja na životnu sredinu koja se odnose na štetna dejstva određene nepokretnosti i emisija štetnih uticaja na životnu sredinu a što podrazumeva širenje takvih štetnih uticaja i dalje od susedovih nepokretnosti.

Član 156 Zakona o obligacionim odnosima se može praktično primeniti i na imisije i na emisije štetnih uticaja na životnu sredinu.

Podsetićemo se nekih primera štetnih uticaja na životnu sredinu, recimo izbacivanje otpadnih voda u reku ili na poljoprivredno zemljište, širenje otrovnih gasova koji izlaze iz dimljaka velikih postrojenja, širenje smrada, povećana zračenja iz velikih postrojenja, zagrađivanje dotoka sunčevih zraka, stalna i neprekidna buka ili potres koji dolazi sa susedne nepokretnosti itd. Sve nabrojane radnje mogu dovesti do raznih posledica, recimo narušavanja zdravlja ljudi, zagađenost hrane i plodova, ugrožavanje poslovnih interesa farmera ili poljoprivrednika koji ne mogu da ostvare planirane prinose itd.

Postavlja se pitanje šta se može preduzeti kako bi se ove štetne posledice otklonile ili u najmanju ruku ublažile. Pre nego što se zatraži sudska zaštita potrebno je da su preduzete sve odgovarajuće mere kako bi se šteta sprečila. To podrazumeva obraćanje inspekcijskim organima, razgovor sa zagađivačima itd.Ukoliko ništa od toga ne da rezultat građanima stoji na raspolaganju tužba u parničnom postupku.

Tužbu u parničnom postupku u smislu citiranog člana 156 Zakona o obligacionim odnosima može podneti svako lice. Znači svako, bez obzira da li je on direktno i neposredno ugrožen ili ne, može podneti ovu tužbu. Ovu tužbu može podneti i onaj koji nije direktno i neposredno ugrožen nekom štetnom radnjom ali samo pod uslovom da preti nastupanje opasnosti neodređenom broju lica.

U ovom slučaju se radi o kondemnatornoj tužbi kojom tužilac traži od suda da se tuženi obaveže na neko činjenje ili nečinjenje. Šta sve tužilac može da traži ovom tužbom? Tužilac ovom tužbom može da traži da se ukloni izvor opasnosti, da se obustavi delatnost od koje proizilazi uznemiravanje ili opasnost štete, da se naredi tuženom da preduzme odgovarajuće mere za sprečavanje nastanka štete ili uznemiravanja i  da se otkloni izvor opasnosti.

Na konkretnim primerima to bi značilo zabranu ispuštanja otrovnih materija u vazduh, nalog za postavljanje bezbednih filtera, zabrana rada određene fabrike na određenom području ili uopšte, zabrana daljeg ispuštanja otpadnih voda u reku ili na neko zemljište itd.

Vrlo je bitno da se u ovim slučajevima radi o pretećoj opasnosti nastupanja znatnije štete odnosno da šteta još nije nastupila ali su mogućnosti njenog nastupanja stvarne i očigledne. Da bi tužilac uspeo u svom tužbenom zahtevu mora dokazati postojanje uzročne veze između izvora opasnosti i preteće štete kao i da se pretnja nastupanja štete ili uznemiravanje nisu mogli sprečiti drugim odgovarajućim merama.Krivica tuženog nije uslov odgovornosti jer se u ovim slučajevima radi o  opasnoj stvari ili opasnoj delatnosti za koje Zakon o obligacionim odnosima predviđa objektivnu odgovornost.

U slučaju kad je šteta već nastupila tužilac može tražiti naknadu materijalne i nematerijalne štete. Da bi uspeo u tužbenom zahtevu tužilac mora dokazati pred nadležnim sudom da je pretrpeo imovinsku ili neimovinsku štetu. Takođe je bitno napomenuti da je uslov da bi tužilac uspeo u svom tužbenom zahtevu da dokaže da su nastupile štetne posledice preko normalne granice. Tužilac je ovlašćen da u tužbenom zahtevu traži povraćaj u pređašnje stanje ukoliko je to moguće a ukoliko to nije moguće on ima pravo da traži naknadu štete u novcu.

Član 5 Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa propisuje da je vlasnik nepokretnosti dažan da se pri korišćenju nepokretnosti uzdržava od radnji i da otklanja uzroke koji potiču od njegove nepokretnosti, kojima se otežava korišćenje drugih nepokretnosti                 ( prenošenje dima,neprijatnih mirisa, toplote, čađi, potresa, buke, oticanja otpadnih voda i sl.) preko mere koja je uobičajena s obzirom na prirodu i namenu nepokretnosti i na mesne prilike,  ili kojima se prouzrokuje znatnija šteta.

U slučajevima imisija koje potiču sa jedne nepokretnosti a odnose se na prenošenje dima, neprijatnih mirisa, toplote, čađi, potresa, buke, oticanja otpadnih voda i sl. i kojima se uznemirava vlasnik susedne nepokretnosti, vlasnik susedne nepokretnosti može tražiti da to uznemiravanje prestane a ako je šteta već nastupila ima pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete prema Zakonu o obligacionim odnosima.

 

5. Zaključak

 

Zagađenje životne sredine predstavlja jedan od najzačajnijih problema sa kojima se suočava današnje društvo. Danas udisati čist vazduh, piti čistu vodu, jesti zdravu hranu je može se reći teško dostižno. Razvoj industrije koliko je dobra doneo čovečanstvu toliko je i narušio prirodnu ravnotežu i balans. Upravo zbog toga je obaveza svih, i državnih organa i pojedinca, da preduzimaju sve mere kako bi negativni efekti industrije na životnu sredinu bili što manji. Jedan od sigurno najznačajnijih načina kako se može štiti životna sredina su pravni aspekti njene zaštite. Kao što sam već naveo postoje mnogi pravni aspekti zaštite životne sredine ali u ovom tekstu su obrađena po meni dva najvažnija vida, krivično pravna zaštita i građansko pravna zaštita. Cilj ovog teksta je bio da Vas podstakne na razmišljanje i počne da razvija ideju zaštite životne sredine u pravnom smislu. Ovo je samo jedan od milion načina da se prezentuje pravna zaštita životne sredine, dok će u  narednim radovima biti izloženi drugi pravni aspekti zaštite životne sredine.

 

 

 

             

User Avatar

Autor teksta: Office

Humanitarna nevladina organizacija PRO BONO za pružanje primarne besplatne pravne edukacije svim građanima Srbije kojima je potrebna i koji su materijalno ugroženi. Pogledajte sve tekstove od Office