Imam 16 godina i već 10 meseci živim samo sa majkom, jer su mi roditelji razvedeni. Imam i sestru koja ima 10 godina i ona živi sa ocem. Od kako je moj otac počeo da se viđa sa drugom ženom, počeo je da maltretira moju majku i mene, jer ga nismo podržale u tome. Najveći problem predstavlja moja veza od dve godine. Na početku, moj otac, je pretio mom dečku, ali se posle smirio i normalno su komunicirali. Međutim jednog dana kada sam otišla sa dečkom u grad tako me je prebio, da mi je polomio prst na ruci. Tom prilikom me šutirao u stomak i u leđa i gde je sve stigao. Slična takva situacija se desila siinoć. Bila sam kod dečka kući (uz majčinu dozvolu) ali se gospodin, moj otac, pojavio ispred kapije kada sam pošla kući i napravio scenu, takvu da su svi ljudi izašli da vide ko se dere. Tukao me je, i svađao se sa mojim dečkom. Ja vas molim za pomoć, preklinjem vas. Kažite mi šta je potrebno da uradim kako bi on dobio zabranu prilaska, jer ja više ne mogu da se potresam kada ga vidim na ulici. Molim vas pomozite mi.Unapred hvala!

Poštovana,

Nasilje u porodici je krivično delo predviđeno članom 194. Krivičnog zakonika (“Sl. glasnik RS”, br. 85/2005, 88/2005 – ispr., 107/2005 – ispr., 72/2009, 111/2009, 121/2012 i 104/2013) i odredbama Porodičnog zakona (“Sl. glasnik RS”, br. 18/2005 i 72/2011 – dr. zakon) Republike Srbije.

Prema odredbama člana 197. Stav 1. Porodičnog zakona Republike Srbije, nasiljem u porodici se smatra ponašanje kojim jedan član porodice ugrožava telesni integritet, duševno zdravlje ili spokojstvo drugog  člana porodice. Članovima porodice se u smislu stava 1. ovog člana zakona smatraju: supružnici ili bivši supružnici, deca, roditelji i ostali krvni srodnici, lica u tazbinskom ili adoptivnom srodstvu, lica koja vezuje hraniteljstvo, lica koja žive ili su živela u istom porodičnom domaćinstvu, vanbračni  partneri ili bivši vanbračni partneri, lica koja su međusobno bila ili su još uvek u emotivnoj ili seksualnoj vezi, odnosno ukoliko imaju zajedničko dete ili je zajedničko dete na putu da bude rođeno, iako nikada nisu živeli u istom porodičnom domaćinstvu.

Nasiljem u porodici se naročito smatra:

  • Nanošenje ili pokušaj nanošenja telesne povrede;
  •  Izazivanje straha pretnjom ubistva ili nanošenja telesne povrede članu porodice ili njemu bliskom licu;
  • Prisiljavanje na seksualni odnos;
  • Navođenje na seksualni odnos ili seksualni odnos sa licem koje nije navršilo 14.  godina života ili nemoćnim licem;
  • Ograničavanje slobode kretanja ili komuniciranja sa trećim licima;
  • Vređanje, kao i svako drugo drsko, bezobzirno i zlonamerno ponašanje.

 Porodični zakon članom 198. predviđa pet mera zaštite od nasilja u porodici:

  • Izdavanje naloga za iseljenje iz porodičnog stana ili kuće, bez obzira na pravo svojine odnosno zakupa nepokretnosti;
  • Izdavanje naloga za useljenje u porodični stan ili kuću, bez obzira na pravo svojine odnosno zakupa nepokretnosti;
  • Zabrana približavanja članu porodice na određenoj udaljenosti;
  • Zabrana pristupa u prostor oko mesta stanovanja ili mesta rada člana porodice;
  • Zabrana daljeg uznemiravanja člana porodice.

Mera zastite od nasilja u porodici može trajati najduze godinu dana, i  u to vreme se uračunava vreme provedeno u pritvoru kao i svako lišenje slobode u vezi sa krivičnim delom ili prekršajem. Mera zaštite od nasiljja u porodici može se produžavati sve dok ne prestanu razlozi zbog kojih je mera preduzeta. Mera zaštite od nasilja može i ranije prestati ukoliko prestanu razlozi zbog kojih je mera preduzeta. Mogu se istovremeno izreći dve ili više mera iz člana 198.

Nasilje u porodici je krivično delo za čiji je osnovni oblik (kada određeno lice primenom nasilja, pretnjom da će  napasti na život ili telo, drskim ili bezobzirnim ponašanjem ugrožava spokojstvo, telesni integritet ili duševno stanje člana svoje porodice) predviđena kazna zatvora od tri meseca do tri godine (čl. 194. St. 1.Krivičnog zakonika). Lice koje prekrši mere zaštite od nasilja u porodici koje mu sud odredi na osnovu zakona, kazniće se zatvorom od tri meseca do tri godine i novčanom kaznom.

Potrebno je da podnesete krivičnu prijavu kako bi Javno tužilaštvo, nakon saznanja za učinjeno krivično delo, pokrenulo dalji postupak. Krivičnu prijavu možete podneti direktno tužilaštvu, ali moguće je podneti je i drugim državnim organima kao što su MUP i sud, koji će po službenoj dužnosti prijavu proslediti tužilaštvu. Prijavu možete podneti pismeno ili usmeno i za nju nije predviđena nikakva posebna forma, već je bitno da nadležnom organu, svojim rečima, predočite  što je moguće više detalja vezanih za učinjeno krivično delo (lično ime izvršioca, adresa izvršioca i druge lične podatke vezane za izvršioca, opis događaja, upućivanje na potencijalne svedoke, kao i upućivanje na sve okolnosti koje bi mogle da posluže kao dokaz u krivičnom postupku).

Ukoliko budete imali bilo kakvih nedoumica, odnosno pitanja, slobodno nas kontaktirajte.

 

 

E-Klinika “Pro Bono” i Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu