Zaustavio sam kola na ulici, jedno vozilo je stalo ispred mene, pa sam morao u rikverc i tom prilikom sam udario pešaka koji je bio iza automobila, nisam je video jer je bila u mrtvom uglu, a i na kolovozu, da li sam kriv, ako jesam koliku kaznu da očekujem. Inače vozio sam kamion i gospođa je imala ozbiljnije povrede, imala je nekoliko operacija i jedva preživela?

Poštovani,

Pre nego što Vam damo načelno mišljenje šta možete da očekujete, moramo da istaknemo da Vaš komentar ne opisuje spornu situaciju u dovoljno detalja, te da sve što sledi u nastavku treba uzeti sa rezervom. Prvo, pod pretpostavkom da ste izvršili neko krivično delo, a iz kratkog opisa koji nam je dostupan, spornu situaciju je najsmislenije podvesti pod krivično delo iz čl. 297 Krivičnog zakonika (u daljem tekstu: KZ) – Teška dela protiv bezbednosti javnog saobraćaja. Ovo krivično delo ima nekoliko oblika, ali je za nas najznačajniji oblik iz st. 3. Taj oblik podrazumeva sledeće: – učinilac krivičnog dela je učesnik u saobraćaju na putevima; – radnja izvršenja predstavlja nepostupanje po saobraćajnim propisima koje po svojoj prirodi ugrožava javni saobraćaj tako da dovodi u opasnost život ili telo ljudi ili imovinu većeg obima (tzv. apstraktna opasnost); – usled ovako opisanog postupanja učesnika u saobraćaju na putevima, nastupila je posledica u vidu teških telesnih povreda nekog lica ili imovinske štete velikih razmera; – učinilac je krivično delo učinio iz nehata (čl. 297 st. 3 u vezi sa čl. 289 st. 1 i 3 KZ). Ponavljamo, prethodno rečeno važi pod pretpostavkom da ste zaista i učinili neko krivično delo, o čemu će konačnu odluku doneti nadležno javno tužilaštvo nakon utvrđivanja relevantnih činjenica. Drugo, pod pretpostavkom da nadležno javno tužilaštvo smatra da ste učinili opisano krivično delo, to i dalje ne znači da će doći do krivičnog progona. To je iz razloga što zakon javnom tužiocu ostavlja izvesnu slobodu prilikom odlučivanja da li će goniti neko lice ili ne. U konkretnom slučaju, od značaja nam je tzv. uslovljeni oportunitet krivičnog gonjenja. U ovoj situaciji, javni tužilac donosi naredbu kojom odlaže krivično gonjenje određenog lica, a zauzvrat se tom licu nameće izvršenje jedne ili više obaveza (npr. uplata nekog novčanog iznosa u humanitarne svrhe, otklanjanje štetnih posledica nastalih izvršenjem krivičnog dela, itd). Ukoliko lice čije se gonjenje naredbom odlaže u ostavljenom roku izvrši naredbom određene obaveze, javni tužilac donosi rešenje kojim odbacuje krivičnu prijavu. Neophodan uslov da bi tužilac mogao da donese naredbu o odlaganju gonjenja jeste da se radi o krivičnom delu za koje je zaprećena novčana kazna ili kazna zatvora do 5 godina (čl. 283 Zakonika o krivičnom postupku). Kako je za gore opisano krivično delo predviđena kazna zatvora do 4 godine (čl. 297 st. 3 KZ), to znači da bi tužilac u konkretnom slučaju imao zakonsku mogućnost za primenu oportuniteta. Treće, pod pretpostavkom da se javni tužilac ne opredeli za odlaganje krivičnog gonjenja, te da rezultat krivičnog postupka bude osuđujuća presuda za opisano krivično delo, nadležni sud u pogledu sankcionisanja na raspolaganju ima nekoliko mogućnosti (gradacijski od najstrože do najblaže po Vas): – sud Vam može izreći kaznu zatvora do 4 godine (čl. 297 st. 3 KZ), odnosno kaznu zatvora u minimalnom trajanju od 30 dana, koliko iznosi opšti zakonski minimum kod kazne zatvora (čl. 45 st. 1 KZ). Uzimajući u obzir mogućnost uslovnog otpuštanja osuđenika kojoj sudovi u Srbiji relativno često pribegavaju, to znači da biste verovatno izdržali 2/3 od kazne zatvora koja Vam je izrečena osuđujućom presudom (čl. 46 st. 1 KZ); – pošto kod gore opisanog krivičnog dela nije predviđen poseban zakonski minimum kazne zatvora, postoji mogućnost da propisana kazna bude ublažena po vrsti, tako što bi Vam sud, umesto kazne zatvora, izrekao novčanu kaznu ili kaznu rada u javnom interesu (čl. 57 st. 1 t. 7 KZ); – umesto kazne zatvora i ublažavanja kazne, sud Vam može izreći krivičnu sankciju uslovne osude. U slučaju uslovne osude, sud presudom utvrđuje kaznu zatvora, ali je ne izriče, što znači da se kazna zatvora neće izvršiti ako u roku koji presudom odredi sud ne učinite novo krivično delo. Period tokom kojeg ne smete učiniti novo krivično delo se zove “vreme proveravanja” i može trajati između 1. i 5 godina (čl. 65 st. 1 KZ). Osnovni uslov koji mora biti zadovoljen da bi sud mogao da izrekne uslovnu osudu jeste da najpre utvrdi kaznu zatvora u trajanju manjem od 2. godine (čl. 66 st. 1 KZ). Takva mogućnost postoji kod gore opisanog krivičnog dela budući da, kako smo već istakli, KZ za ovo krivično delo propisuje samo posebni maksimum kazne zatvora (4 godine), ali ne i posebni minimum, što znači da sud može utvrditi bilo koju kaznu zatvora između 30 dana i 4 godine. Pri donošenju odluke da li treba izreči krivičnu sankciju uslovne osude, sud bi posebno uzeo u obzir sledeće okolnosti: ličnost učinioca, raniji život, ponašanje posle izvršenog krivičnog dela, stepen krivice, itd (čl. 66 st. 4 KZ). Treba istaći da bi sud, prilikom utvrđivanja i izricanja krivične sankcije, vodio računa o svim relevantnim okolnostima slučaja (tzv. olakšavajuće i otežavajuće okolnosti). Pored već ranije spomenutih, u te okolnosti spadaju i, primerice, lične prilike učinioca (npr. činjenica da ste roditelj maloletnog deteta o kojem se starate) ili odnos prema žrtvi nakon učinjenog krivičnog dela. U ove okolnosti takođe treba ubrojati i okolnosti pod kojima je delo učinjeno (čl. 54 st. 1 KZ), poput tzv. doprinosa oštećenog izvršenju krivičnog dela – činjenica da se i oštećeni eventualno ponašao na način kojim je doprineo da do krivičnog dela dođe. Na kraju, važno je napomenuti da, ako budete osuđeni za opisano krivično delo, sud je obavezan da Vam izrekne meru bezbednosti zabrane upravljanja motornim vozilom (čl. 297 st. 5 KZ). Mere bezbednosti su posebna vrsta krivičnih sankcija koje se izriču sa ciljem da se otklone uslovi i stanja koja mogu uticati da učinilac u budućnosti ne vrši krivična dela (čl. 78 KZ). Mera bezbednosti zabrane upravljanja motornim vozilom može trajati od 3 meseca do 5 godina, a vreme trajanja se računa od pravosnažnosti osuđujuće presude (čl. 86 st. 4). Još jednom ponavljamo da sve što je napred rečeno treba uzeti sa rezervom. Takođe, zbog složenosti konkretnog slučaja, ali i težine eventualnih pravnih posledica po Vas, smatramo neophodnim da razmotrite mogućnost angažovanja branioca (ako to do sada već niste učinili). To je najefikasniji način da se postarate da Vaša prava budu u potpunosti ispoštovana, a Vaši interesi zaštićeni na odgovarajući način.