POSTOVANI, MOJ PROBLEM JE SLEDECI: Otac mi je preminuo prosle godine. Ja sam njegov sin iz prvog braka, a on je iza sebe ostavio jos dva sina iz drugog braka i naravno drugu suprugu. Inace, dugo godina je ziveo u Nemackoj u zajednici sa njima. Ja zivim u jednoj od ocevih kuca sa svojom porodicom u Srbiji. Pokrenuo sam postupak u sudu, da budem upoznat sa mojim pravima… Na sudu su se pojavili i oceva druga porodica koja inace zivi u Nemackoj. Doneli su testament koji je navodno moj otac sastavio. U njemu pise: SVOJU IMOVINU U VREDNOSTI OD XXXXXX EVRA OSTAVLJAM SINOVIMA KOJI ZIVE U NEMACKOJ (IMENOVANI SU) A SINU KOJI ZIVI U SRBIJI PO ZAKONU IDE NUZNI DEO. Medjutim, moja polubraca se ne slazu da mi daju ni taj nuzni deo. Iz ovoga mozete videti da nismo u dobrim odnosima, ne znam cak ni zbog cega, jer im nikada nisam nista nazao ucinio. Otac je iza sebe od imovine ovde u Srbiji ostavio Xkuce, jednu u Nemackoj i novac na racunima. Da napomenem da kada sam u sudu pitao bracu da mi ostave samo kucu u kojoj zivim sa dva mala deteta i suprugom, dobio sam negativan odgovor iako je to kuca od najmanje vrednosti i u koju treba dosta da se ulaze, ali i sa tim bih bio zadovoljan jer sa porodicom nemam gde. Sta mi vi savetujete, na kojinacin da resim problem koji imam? Napominjem da sa svojim ocem nisam bio u losim odnosima. Unapred zahvalan

Poštovani,

prema odredbama čl. 9 Zakona o nasleđivanju, naslednici ostavioca su potomci i bračni drug.

Ostaviočeva deca i bračni drug nasleđuju na jednake delove.

Prema odrebama o zakonskom nasleđivanju u vašem slučaju bi trebalo da zaostavštinu naslede svi naslednici prvog naslednog reda na jednake delove odnosno u vašem slučaju da naslede po ¼ zaostavštine.

Kako u vašem slučaju postoji punovažan testament (polazim od pretpostavke da je punovažan tj. da je validan, da nije falsifikovan i napisan naknadno po smrti vašeg oca u nameri da se izigraju pojedini zakonski naslednici) u kome je raspoređena imovina naslednicima za života zaveštaoca, to se ne primenju odredbe o zakonskom nasleđivanju, već se zaostavština deli na način kako je to testamentom određeno. Vama kao jednom od potomaka sada samo preostaje da nasledite nužni deo koji Vam po zakonu pripada, jer niste imenovan kao naslednik u testamentu a nužnim delom zaveštalac ne može raspolagati. Nužni deo se, međutim, ne određuje po službenoj dužnosti već samo na zahtev nužnog naslednika koji , koji u zakonsom određenom roku, može tražiti samnjenje raspolaganja testamentom i vraćanje poklona. Ako nužni naslednik takav zahtev ne postavi, sud neće ništa preduzimati radi zaštite njegovog nužnog dela.

Nužni naslednik može biti samo onaj ko je po zakonskom redu nasleđivanja pozvan na nasleđe, odn. nužni naslednici su samo ona lica koja su ostaviočevi zakonski naslednici (tu sapdate Vi). Nužni deo može zahtevati samo onaj naslednik koji je u konkretnom slučaju, po pravilima redovnog zakonskog nasleđivanja, pozvan na nasleđivanje.

Nužnim naslednicima pripada deo zaostavštine kojim ostavilac nije mogao raspolagati i koji se naziva nužnim delom.

Nužni deo potomaka je polovina od naslednog dela koji bi pripao po zakonskom redu nasleđivanja. Što znači u vašem slučaju ½ od ¼ koja bi Vam pripala po zakonu je 1/8.

Prema odredbi čl. 43 Zakona o nasleđivanju, nužnom nasledniku pripada novčana protivvrednost nužnog dela (obligaciono pravo). Na zahtev nužnog naslednika, sud može odlučiti da nasledniku pripadne određeni deo stvari i prava koji čine zaostavštinu (stvarno pravo).

Da li će nužni deo biti isplaćen u novčanoj protivvrednosti ili će biti u obliku stvari zavisi samo ako ostavilac u zaveštanju ne odredi prirodu nužnog dela, odn. ne odredi da li je nužni deo novčani iznos ili određena stvar ili deo stvari .

U konkretnom slučaju Vaš otac nije u testamentu odredio prirodu nužnog dela, već je samo napomenuo da Vama pripada nužni deo. Što znači, da Vi možete da tražite da Vam sud odredi za nužni deo staru kuću u kojoj živite ako njena vrednost odgovara vrednosti 1/8 koja Vam po zakonu kao nužni deo pripada. E sada, da li će sud doneti takvu odluku po vašem zahtevu a uz protivljenje testamentalnih naslednika, to je već hipotetičko pitanje.

Utvrđivanje vrednosti zaostavštine na osnovu koje se izračunava nužni deo vrši se tako što se najpre popisuje i procenjuje celokupna imovina koju je ostavilac imao u trenutku smrti, zajedno sa svim njegovim zaveštajnim (testamentalnim) raspolaganjima, svim njegovim potraživanjima, pa i onim prema nekom od naslednika, izuzev očigledno nenaplativim.

Od tako utvrđene vrednosti odbija se zatim iznos ostaviočevih dugova, kao i iznos troškova popisa i procene zaostavštine i uobičajenih troškova njegove sahrane.

Tako dobijenom ostatku dodaje se vrednost svih poklona koje je ostavilac ma na koji način učinio nekom od zakonskih naslednika, nezavisno od toga kom naslednom redu pripadaju i da li mogu i hoće da naslede, kao i vrednost poklona za koje je ostavilac naredio da se nasledniku ne uračunaju u nasledni deo.

Konačno, svemu tome dodaje se i vrednost poklona koje je ostavilac u poslednjoj godini svog života učinio onima koji nisu zakonski naslednici.

Kad je nužni deo povređen, smanjuju se zaveštajna raspolaganja, a vraćaju se i pokloni ako je to potrebno da se nužni deo namiri.

Isplatu novčane protivvrednosti, odnosno smanjenje zaveštajnih raspolaganja i vraćanje poklona mogu zahtevati nužni naslednici. Nužnom nasledniku za nužni deo odgovaraju svi testamentalni naslednici, kao i svi zakonski naslednici, uključujući i nužne naslednike, koji su za života naslednika primili od njega kakav poklon. Do redukcije testamentalnih raspolaganja može doći samo na zahtev nužnog naslednika, ne i po službenoj dužnosti. Takav zahtev se ostvaruje u ostavinskom postupku, ali se i u određenom roku može podneti tužba pred nadležnim parničnim sudom.

Saša Milosavljević, diplomirani pravnik